USTUPANJE USLUGE NAPLATE PARKIRANJA SUPROTNO ZAKONU (POČEV OD 2018. GODINE)

U predmetnoj studiji slučaja je na primeru JKP „Pijace i parkinzi” Zrenjanin prikazana nezakonita praksa javno komunalnih preduzeća u lokalnim samoupravama da protivno imperativnim zakonskim normama, naplatu kazni za parkiranje uz naknadu ustupaju privrednim subjektima koji nisu ovlašćeni da vrše komunalne delatnosti.

Naplata parkiranja u skladu sa Zakonom o komunalnim delatnostima predstavlja komunalnu delatnost (deo komunalne delatnosti upravljanja javnim parkiralištima). Komunalne delatnosti obavljaju za to osnovana komunalna preduzeća, ali se njihovo vršenje može poveriti i drugom privrednom društvu ili preduzetniku, uz poštovanje načela konkurencije i u skladu sa odredbama Zakona o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama (ZJPPK) i Zakona o javnim nabavkama (ZJN).

Dakle, nakon dospelosti duga po osnovu parkiranja, JKP koje je ovlašćeno da vrši naplatu parkiranja može pokrenuti postupka prinudne naplate u skladu sa Zakonom o izvršenju ili u odgovarajućem postupku javne nabavke naplatu potraživanja ustupiti drugom privrednom subjektu.

U konkretnom slučaju, međutim, nakon što je predmetno potraživanje dospelo, JKP Pijace i parkinzi” Zrenjanin niti je pokrenulo postupak izvršenja, niti je u odgovarajućem postupku javne nabavke obavljanje komunalne delatnosti poverilo drugom privrednom subjektu. Protivno svim napred pobrojanim propisima JKP Pijace i parkinzi” Zrenjanin je naplatu duga ugovorom o cesiji ustupilo privrednom subjektu „BDF sistem plus” d.o.o. iz Beograda.

Imajući u vidu da se u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima, ugovorom na treće lice mogu preneti samo ona potraživanja čiji prenos nije zabranjen zakonom, smatramo da su ovaj i svi slični ugovori apsolutno ništavi. Ukoliko bi neko zainteresovano lice tužbom utvrdilo ništavost ovakvih ugovora zaključivanih po lokalnim samoupravama, zbog obaveze da se ponište i posledice ništavog ugovora bilo bi vrlo teško predvideti razmere finansijskih posledica po preduzeća nadležna za usluge parkiranja, ali i po budžete lokalnih samouprava.

Ono što je možda i najvažnije, zbog opisanih nezakonitih i nesvrsishodnih odluka JKP, građani snose daleko veće troškove od onih koji bi postojali kad bi samo JKP, u skladu sa propisima i svojim ovlašćenjima, vršilo naplatu kazni za parkiranje. Ovo se naročito odnosi na potpuno nepotrebne sudske troškove koji ne bi ni smeli da postoje, budući da je reč o potraživanju po osnovu komunalne usluge.

Zbog svega navedenog Državna revizorska institucija bi trebalo da u svoje planove vršenja revizije uvrsti i ove aktivnosti javno komunalnih preduzeća, gde se pod prividom ugovora o ustupanju potraživanja, na nezakonit način prenosi vršenje komunalne delatnosti na neovlašćene subjekte. Tom prilikom bi Državna revizorska institucija trebalo da se izjasni kako o zakonitosti tako i o svrsishodnosti ovakvog ponašanja javno komunalnih preduzeća, uzimajući u obzir zakonske propise kao i one podzakonske, donete na nivou lokalnih samouprava.