POKLON VAUČERI (2022/23.)

Kao što je novoizabrani gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić odmah po stupanju na funkciju i najavio, krajem 2022. godine je sprovedena javna nabavka čiji je predmet bila izrada, isporuka i realizacija 350.000 višenamenskih vaučera pojedinačne vrednosti 6.000,00 dinara za decu od vrtića do završetka redovnog srednjoškolskog obrazovanja i zaposlene i radno angažovane u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama na teritoriji grada Beograda.

Predmetni poklon vaučeri su namenjeni za kupovinu odeće (zimske i letnje), obuće (zimske i letnje), školske opreme i opreme za sport, rekreaciju i zabavu (rančevi, torbe, društvene igre, igračke i druga srodna dobra) i mogli su da se iskoriste do 1. marta 2023. godine.

I dok sama ideja podele poklon vaučera nije toliko sporna, način na koji je nabavka sprovedena nesumnjivo jeste. Naime, posao izrade, isporuke i realizacije poklon vaučera poveren je favorizovanom ponuđaču Sport vision doo u postupku u kome konkurencija gotovo da nije postojala.

Konkurencija je bila ograničena pre svega odbijanjem naručioca da predmet nabavke podeli na partije (iako su nabavljani vaučeri za kupovinu raznovrsnih dobara – obuće, odeće, opreme za sport, rekreaciju i zabavu) i propisivanjem maksimalno dozvoljenog iznosa prometa kao minimalni finansijski i ekonomski kapacitet za učešće ponuđača.

Iako podela predmeta nabavke u partije ne predstavlja obavezu za naručioca, važno je ukazati da je oblikovanje javnih nabavki po partijama faktor koji ima značajan uticaj na intenzitet konkurencije jer se podelom na partije olakšava učešće malim i srednjim preduzećima. U odsustvu podele po partijama, mala i srednja preduzeća ili ne mogu da ponude sve tražene predmete nabavke ili nemaju dovoljan kapacitet potreban za celu nabavku pa su onemogućena da učestvuju u postupku. S tim u vezi nikako se ne može prihvatiti obrazloženje naručioca da predmet nabavke nije podelio po partijama zbog toga što bi u tom slučaju postojala opasnost da za pojedine partije niko od privrednih subjekata ne podnese ponudu, čime bi deo korisnika ostao bez vaučera i ne bi bio u istom položaju sa korisnicima kojima su oni obezbeđeni. Mogućnost da ne bude podneta nijedna ponuda uvek postoji, pa i u slučaju kada je predmet nabavke oblikovan kao celina. Upravo ispitivanje tržišta koje prethodi raspisivanju javne nabavke i u skladu sa tim formulisanje uslova koji omogućavaju što je moguće veću konkurenciju, tu mogućnost treba da svede na najmanju moguću meru. Tako bi se pokazalo da je bilo logičnije pretpostaviti da je manji broj potencijalnih ponuđača koji u svom asortimanu imaju i patike, dukseve i rančeve i društvene igre i igračke od ponuđača koji mogu pojedinačno da ponude svaki od ovih artikala.

Isto tako, naručilac je ograničio konkurenciju uslovivši učešće ponuđača u postupku minimalnim godišnjim prometom u iznosu od čak 3,5 milijarde dinara. Zakonom je propisano da minimalni finansijski i ekonomski kapacitet ne sme da bude veći od dvostruke procenjene vrednosti javne nabavke, što znači da je u konkretnom slučaju određen najviši mogući iznos minimalnog kapaciteta. Imajući u vidu predmet konkretne javne nabavke, objektivno posmatrano njegov značaj nije takav da bi opravdao zahtevanje minimalnog godišnjeg prometa ponuđača u iznosu od čak 3,5 milijarde dinara (30 miliona evra) i potpuno je jasno da je ovakav zahtev naručioca u nesrazmeri sa predmetom nabavke, odnosno da je njime u značajnoj meri ograničena konkurencija.  

Takođe, važno je napomenuti da je naručilac u predmetnom postupku iskoristio zakonsku mogućnost i minimalni rok za podnošenje ponuda od 35 dana dodatno skratio za još 4 dana (od dozvoljenih 5 dana), što takođe može ukazivati na to da je na taj način data prednost ponuđaču koji je unapred bio upoznat sa konkretnom nabavkom.

Epilog ovako sprovedenog postupka je dodela ugovora ponuđaču Sport vision doo čija je ponuda bila za 35 miliona dinara veća od procenjene vrednosti javne nabavke i čak 420 miliona dinara skuplja od jedine preostale ponude privrednog subjekta Đak sport doo. Ponuda ovog drugog ponuđača je odbijena kao neprihvatljiva iz razloga što nije dostavio sva zahtevana sredstva obezbeđenja za ozbiljnost ponude.

Tokom izvršenja ugovora, prvobitno ugovorena cena je povećana za još 10% (sa 1.785.000.000,00 dinara na 1.963.500.000,00 dinara) usled potrebe za većim brojem vaučera.

Na kraju, treba reći da su javnost i potencijalni ponuđači, od trenutka kada je objavljen javni poziv za predmetnu javnu nabavku, bez izuzetka, bili saglasni da je ona „skrojena“ upravo za ponuđača Sport vision doo. Pored diskriminatorskih uslova za učešće u postupku, osnovanu sumnju za ovakve tvrdnje, svakako je podstakla činjenica da je ugovor za poklon vaučere dodeljen istom ponuđaču i godinu dana ranije, u postupku javne nabavke koji je sprovela opština Novi Beograd na čijem čelu je tada bio takođe Aleksandar Šapić.

Pored zakonitosti, smatramo da je sporna i svrsishodnost predmetne nabavke, s obzirom da je nejasno zašto su poklon vaučeri, pored dece i učenika, dodeljeni i zaposlenima u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama na teritoriji grada Beograda. Pitanje koje će takođe ostati bez odgovora je svrha ovakve pomoći. Ukoliko je u pitanju dodela neke vrste socijalne pomoći, zašto nije dodeljena samo socijalno najugroženijoj deci i zaposlenima u školama i vrtićima?

Predmetni postupak je još jedan pokazatelj stanja javnih nabavki u Srbiji koje karakteriše puko postojanje Zakona o javnim nabavkama (koji se malo primenjuje, a malo ne), te da smo veoma daleko od željenog stepena razvoja kada će se u postupcima javnih nabavki  javna sredstva racionalno trošiti, učesnici odgovarati za svoje postupke, a same nabavke biti nosilac ostvarenja širih društvenih ciljeva (kao što su otvaranje novih radnih mesta, podsticanje inovacija, veće učešće malih i srednjih preduzeća, unapređenje životne sredine i zdravlja stanovništva, itd).