Rekonstrukcija i izgradnja Terminala za rasuti i generalni teret Luke Smederevo (2020/2021. godina)

Predmet ove studije slučaja je međunarodni otvoreni postupak nabavke radova koji je sproveden u skladu sa PRAG pravilima od 15. jula 2019. godine (Procurement and Grants for EU external actions – A Practical Guide /EU PRAG/) i Vodiča za nabavke Evropske investicione banke. U pitanju je nabavka koja je izuzetak od primene Zakona o javnim nabavkama, s obzirom da se finansira sredstvima iz kredita Evropske investicione banke. Iako se nije primenjivao na sam postupak ove nabavke, primena Zakona o javnim nabavkama je bila predviđena na postupak zaštite prava, u skladu sa Ugovorom o finansiranju unutrašnjih vodnih puteva između Republike Srbije i Evropske investicione banke (u daljem tekstu: Finansijski ugovor). Predmetni postupak javne nabavke je kao naručilac sprovelo Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, a nakon sprovedenog postupka ugovor je dodeljen grupi ponuđača koju čine „AZVIRT Limited Liability Company” Azerbaijan, „Sinohydro Corporation Limited” China i „Aqua Mont service” d.o.o. Srbija po ceni od 47.913.796,51 evra.

Nabavka koja je predmet ove studije predstavlja primer najgrubljeg kršenja jednog od osnovnih načela javnih nabavki – načela transparentnosti. Naime, nakon što je obavešten o ishodu postupka i razlozima zašto njegova ponuda nije izabrana, jedan od učesnika u postupku je zatražio od naručioca uvid u dokumentaciju postupka i ponudu izabranog ponuđača, pozivajući se na odredbu člana 149 Zakona o javnim nabavkama (ZJN). Naručilac je, međutim, odbio molbu ovog ponuđača uz obrazloženje da nije mogao da traži uvid u dokumentaciju pozivajući se na odredbe ZJN budući da se ZJN u konkretnom slučaju primenjuje samo na postupak zaštite prava koji počinje tek podnošenjem zahteva za zaštitu prava. S druge strane, kako smatra naručilac, PRAG pravila i Vodič za nabavke EIB ne poznaju mogućnost uvida u dokumentaciju postupka. Prema njegovom tumačenju, ponuđač kome nije dodeljen ugovor može da traži samo objašnjenje zašto njegova ponuda nije izabrana! Ovakvu argumentaciju naručioca u potpunosti je prihvatila i Republička komisija odbacivši zahtev za zaštitu prava koji je ovaj ponuđač nakon toga izjavio.

Bez obzira na to koja je pravila ili zakon trebalo primeniti u konkretnom slučaju u pogledu uvida u dokumentaciju postupka, naručilac je sasvim sigurno bio dužan da zainteresovanim učesnicima postupka omogući uvid u dokumentaciju. Iako (za razliku od ZJN) PRAG pravila i Vodič za nabavke EIB ne predviđaju eksplicitno obavezu naručioca da omogući učesnicima u postupku uvid u dokumentaciju postupka, ova obaveza pre svega proizlazi iz načela transparentnosti postupka, kao jednog od osnovnih načela na kome počivaju svi postupci javnih nabavki. Osim toga, obaveza naručioca da omogući uvid u dokumentaciju postupka i ponudu izabranog ponuđača proizlazi i iz klauzula koje sadrže ova pravila, a koje predviđaju pravo ponuđača na bilo koje informacije o postupku, osim na one koje se smatraju poverljivim. Na kraju krajeva, i Direktiva 2007/66/EZ o pravnim lekovima u javnim nabavkama predviđa obavezu da se zainteresovanim ponuđačima prilikom obaveštavanja o odluci o dodeli ugovora dostave potrebne informacije koje su im bitne za pokretanje delotvorne pravne zaštite. A sve je to moguće između ostalog i omogućavanjem uvida u dokumentaciju postupka.

Posebno je opasno u ovako važnim i vrednim infrastrukturnim projektima (vrednost ugovora sa izabranim ponuđačem iznosi gotovo 48 miliona evra) proglašavati poverljivom ponudu izabranog ponuđača i ne dopustiti ostalim učesnicima u postupku da izvrše uvid u dokumentaciju postupka. Trošenje ogromnih sredstva dobijenih na osnovu kredita, koji će vraćati građani Srbije, po ko zna koji put je ostalo bez kontrole, a pravna zaštita po ZJN u međunarodnim postupcima javnih nabavki se pokazala besmislenom.